Lažno finansijsko izvještavanje - zašto i kako?

Lažno finansijsko izvještavanje je praksa svjesnog prikazivanja lažnih, obmanjujućih ili netačnih informacija u finansijskim izvještajima kompanije kako bi se stvorila povoljnija slika o njenom finansijskom stanju, poslovnim rezultatima ili performansama. Ova vrsta obmane ima ozbiljne posljedice po investitore, povjerioce, zaposlene, kao i na šire finansijsko tržište.

Razlozi za lažno finansijsko izvještavanje

1. Pritisak da se ostvare ciljevi

Menadžment često radi pod pritiskom da ispuni ciljeve vezane za prihod, profitabilnost ili rast. Ovi ciljevi mogu biti postavljeni od strane vlasnika, akcionara, investitora ili odbora direktora. Ukoliko firma ne ispunjava ova očekivanja, može se javiti pritisak da se „uljepšaju“ rezultati kroz lažno prikazivanje prihoda ili smanjenje troškova.

• Ostvarivanje kvartalnih rezultata: Na primer, javno izlistane kompanije često osjećaju ogroman pritisak da kvartalni izvještaji budu u skladu sa očekivanjima analitičara i investitora. Ako kompanija ne isporuči očekivane rezultate, cijena njenih akcija može drastično pasti.

2. Bonusi i menadžerske kompenzacije

Menadžeri su često plaćeni u skladu sa rezultatima koje postižu, bilo kroz plate, bonuse ili akcijske opcije. Ukoliko je njihov bonus vezan za profitabilnost, prihode ili vrijednost akcija, postoji motivacija da manipulišu finansijskim izvještajima kako bi povećali te vrijednosti i tako ostvarili veću ličnu korist.

• Finansijski podsticaji: Menadžeri često koriste kreativno računovodstvo ili svjesno preuveličavaju prihod kako bi ostvarili bonuse ili druge kompenzacione pogodnosti. Na ovaj način, oni mogu privremeno povećati profit i tako sebi obezbijediti veće nagrade, iako dugoročno ovo može štetiti kompaniji.

3. Privlačenje investitora

Kompanije lažno izvještavaju kako bi privukle nove investitore ili zadržale postojeće. Pozitivan finansijski izvještaj može privući ulaganja ili povećati vrijednost akcija kompanije. U tržištima gdje se vrijednost preduzeća zasniva na performansama (kao što su rast prihoda, marža, itd.), kompanije mogu biti u iskušenju da lažno prikažu bolju sliku o svom poslovanju kako bi povećale priliv kapitala.

• Prikazivanje stabilnosti: Kompanije koje traže finansiranje putem kredita ili emisije novih akcija mogu prikazivati lažno poboljšane finansijske pokazatelje kako bi se investitori ili banke osjećali sigurnije u pogledu njihove solventnosti i sposobnosti da vrate sredstva.

4. Izbjegavanje sankcija ili stečaja

Kada kompanija bilježi loše rezultate i suočava se sa mogućim gubicima, postoji motivacija da se ti gubici prikriju. Lažno finansijsko izvještavanje može biti način da kompanija izbjegne stečaj ili restrukturiranje, barem privremeno.

• Održavanje tržišne vrijednosti: Ako kompanija lažno prikazuje bolje rezultate, može izbjeći pad cijene akcija ili izbjeći djelovanje regulatora, što bi moglo da dovede do povjereničkih intervencija ili zakonskih sankcija. Ovo je često kratkoročna taktika koja može dovesti do još težih problema u budućnosti.

5. Zaštita ugleda kompanije

Kompanije, naročito one koje imaju etablirani brend i ugled na tržištu, mogu lažno prikazati finansijske rezultate kako bi zaštitile svoj imidž. Loši finansijski rezultati mogu negativno uticati na reputaciju, što vodi gubitku povjerenja kod potrošača, poslovnih partnera i investitora.

• Izbjegavanje negativne pažnje: Kompanije često manipulišu izvještajima kako bi izbjegle medijski pritisak i pad povjerenja javnosti. Negativan publicitet može imati trajne posljedice na poslovanje, pa menadžeri pribjegavaju lažnom prikazivanju finansijske stabilnosti kako bi održali ugled.

6. Povećanje tržišne vrijednosti akcija

Mnoge kompanije koje su izlistane na berzi suočavaju se sa pritiskom da stalno povećavaju tržišnu vrijednost svojih akcija. Lažno prikazivanje prihoda i profita može podići vrijednost akcija, što može koristiti menadžerima koji posjeduju opcije na akcije ili samim akcionarima.

• Veća vrijednost akcija: Lažno izvještavanje može vještački povećati cijenu akcija, što je posebno privlačno menadžerima i akcionarima koji žele da prodaju svoje akcije po višim cijenama.

7. Izbjegavanje preuzimanja ili neprijateljske akvizicije

Kompanije koje bilježe slabe rezultate često postaju meta neprijateljskih preuzimanja. Lažno finansijsko izvještavanje može privremeno poboljšati izglede kompanije i tako je učiniti manje atraktivnom za akviziciju.

• Održavanje nezavisnosti: Menadžeri mogu biti motivisani da prikažu bolje rezultate kako bi izbjegli situacije u kojima bi kompanija mogla postati meta konkurencije ili investitora koji žele da je preuzmu po nižoj vrijednosti.

8. Skrivanje loših investicija ili poslovnih odluka

Kada kompanija ulaže u neisplative projekte ili donosi loše poslovne odluke, može pokušati da sakrije te promašaje kroz lažno finansijsko izvještavanje. Na taj način menadžeri pokušavaju da izbjegnu odgovornost za neuspjeh ili čak prikrivaju loše investicije.

• Izbjegavanje odgovornosti: Lažiranjem rezultata menadžeri mogu izbjeći otkaz, degradaciju ili druge disciplinske mjere koje bi mogle uslijediti nakon loših poslovnih odluka.

9. Smanjenje troškova kapitala

Prikazivanjem bolje finansijske pozicije, kompanije mogu dobiti povoljnije uslove za zaduživanje ili privlačenje kapitala. Manji rizik znači nižu kamatnu stopu, pa je lažno izvještavanje jedan od načina da se smanje troškovi finansiranja.

• Povoljni krediti i kamatne stope: Kompanije koje izgledaju kao stabilne i profitabilne mogu dobiti povoljnije uslove kreditiranja, kao i bolju podršku od banaka i finansijskih institucija.

10. Spajanja i akvizicije

U slučajevima kada kompanije planiraju spajanje ili akviziciju, lažno prikazivanje finansijskih rezultata može privremeno podići vrijednost firme, čime se omogućava bolja pregovaračka pozicija.

• Veća prodajna cijena: Prikazivanjem boljih finansijskih rezultata, kompanije mogu podići svoju vrijednost u očima potencijalnih kupaca, čime ostvaruju bolju cijenu prilikom spajanja ili prodaje.

 Najčešći oblici lažnog finansijskog izvještavanja

1. Prikazivanje fiktivnih prihoda

Prikazivanje fiktivnih prihoda je jedan od najčešćih oblika lažnog finansijskog izvještavanja. Ova praksa podrazumijeva knjiženje prihoda koji još uvijek nisu ostvareni ili čak prihoda koji uopšte ne postoje. Cilj je povećati prihod kompanije kako bi se stvorila iluzija veće profitabilnosti ili bržeg rasta.

• Unaprijed priznati prihodi: Ovo se dešava kada kompanija prizna prihod prije nego što je stvarno ostvaren ili prije nego što su svi uslovi za priznanje prihoda ispunjeni. Na primjer, preduzeće može evidentirati prihod od prodaje proizvoda koji tek treba biti isporučen.
• Fiktivne transakcije: Kompanije mogu izmišljati nepostojeće prodaje ili transakcije. Na primjer, lažno evidentiranje prodaje proizvodima koji nikada nisu isporučeni ili ugovora koji nikada nisu potpisani. Ova vrsta lažnog izvještavanja direktno mijenja izvještaj o prihodima i vještački napumpava ukupan promet.
• Prikazivanje zajmova kao prihoda: Neki preduzetnici manipulišu klasifikacijom transakcija tako što zajmove prikazuju kao prihode. Na taj način, ne samo da zavaravaju o pravom izvoru prihoda, već i prikrivaju rastuće obaveze.

2. Manipulisanje troškovima

Manipulisanje troškovima se odnosi na pogrešno evidentiranje ili neprikazivanje troškova kako bi se stvorio privid veće profitabilnosti.

• Odlaganje priznavanja troškova: U nekim slučajevima, kompanije mogu odlučiti da troškove odlože za kasnije obračunske periode, čime smanjuju troškove u tekućem periodu i povećavaju profit. Ovo se često radi sa dugoročnim troškovima, poput amortizacije ili dugoročnih obaveza.
• Nepriznavanje troškova: Još jedan oblik prevare je potpuno ignorisanje određenih troškova. Na primjer, kompanija može ne evidentirati troškove za isporuke robe ili usluga, zalihe ili čak obaveze prema dobavljačima.
• Kapitalizacija troškova: Ova praksa uključuje prikazivanje troškova koji bi trebali biti evidentirani kao rashodi (npr. troškovi održavanja ili popravke) kao investicije u kapitalnu imovinu, čime se vještački smanjuje trenutni rashod i povećava vrijednost imovine u bilansu stanja.

3. Napuhavanje vrijednosti imovine

Prikazivanje imovine kao vrijednije nego što ona zaista jeste može stvoriti sliku stabilnosti i snage kompanije. Ovo je posebno problematično kod procjene dugoročne imovine i investicija.

• Precjenjivanje vrijednosti nepokretnosti i opreme: Kompanije mogu lažno prikazivati vrijednost imovine kao što su zgrade, zemljište ili oprema, često zasnovano na nerealnim ili zastarjelim procjenama. Ovo stvara iluziju o jačoj imovinskoj bazi i može povećati bilans stanja, iako stvarna vrijednost te imovine ne odgovara prikazanoj cifri.
• Prekomjerno priznavanje zaliha: Zalihe mogu biti napuhane na različite načine, uključujući lažno evidentiranje veće količine zaliha nego što je stvarno dostupno, ili precjenjenjem tržišne vrijednosti tih zaliha. Ovo može privremeno poboljšati finansijske pokazatelje, kao što su bruto marža i trenutni odnos imovine i obaveza.
• Manipulacija nematerijalnom imovinom: Nematerijalna imovina, kao što su patenti, licence i brendovi, može biti vrlo subjektivna u procjeni vrijednosti. Kompanije mogu lažno prikazati nerealno visoke vrijednosti za ovu imovinu kako bi vještački povećale svoju ukupnu vrijednost. Takođe, stvaranje nepostojećih ili prenapumpanih stavki u bilansu stanja vezanih za intelektualnu svojinu ili goodwill može dovesti do lažno pozitivnog prikaza kapitala kompanije.

4. Skrivanje dugova i obaveza

Skrivanje ili minimiziranje duga i obaveza je taktika kojom kompanije pokušavaju da prikažu svoju finansijsku poziciju kao stabilniju i manje rizičnu nego što ona zaista jeste.

• Vanbilansno zaduživanje: Ova praksa uključuje stvaranje specijalnih pravnih lica (tzv. "SPV") u koja se prebacuju dugovi kako bi se prikrili od glavnog bilansa stanja kompanije. Ovim se stvara iluzija da kompanija ima manje dugova nego što zapravo ima, kao što je bio slučaj sa skandalom Enron.
• Nepošteno klasifikovanje obaveza: Kompanije mogu manipulirati klasifikacijom dugova, predstavljajući dugoročne obaveze kao kratkoročne ili obrnuto, ili potpuno neprijavljivanje određenih dugova. Ova praksa omogućava kompaniji da prikriva svoju stvarnu zaduženost, čime investitorima i povjeriocima daje lažnu predstavu o njenoj sposobnosti da otplati obaveze.
• Neprijavljeni troškovi kamata: U nekim slučajevima, kompanije mogu izbeći evidentiranje troškova kamata na pozajmice ili druge obaveze, čime se smanjuju rashodi i lažno prikazuje veći profit.

5. Neadekvatno evidentiranje rezervi i gubitaka

Rezervacije su ključne za zaštitu kompanija od potencijalnih budućih gubitaka. Manipulisanje rezervacijama može stvoriti lažnu sliku stabilnosti.

• Nedovoljna rezervacija za gubitke: Kompanije mogu svjesno smanjiti iznose rezervacija za potencijalne gubitke (npr. za loše dugove, sudske sporove ili kvarove u proizvodnji), čime vještački povećavaju trenutnu profitabilnost. Ovo je posebno problematično u bankarstvu, gde smanjenje rezervacija za loše kredite može značajno uljepšati bilans uspeha.
• Prekomjerne rezervacije: S druge strane, kompanije mogu u nekim periodima napraviti prekomjerne rezervacije za gubitke, što im omogućava da ih kasnije smanje i pokažu veći profit u budućim periodima. Ova praksa je poznata kao "kreativno računovodstvo" i koristi se za "izravnavanje" zarada tokom vremena kako bi se smanjile oscilacije u finansijskim rezultatima.

6. Kreativno računovodstvo

Kreativno računovodstvo je širok pojam koji pokriva niz tehnika koje kompanije koriste kako bi manipulisale svojim finansijskim rezultatima.

• Zadrške i akumulacije: Ovo se odnosi na manipulaciju periodima u kojima se prihodi i troškovi priznaju, kako bi se prikazali stabilniji i ravnomerniji rezultati.
• Obračunavanje prihoda: Menadžeri mogu koristiti razne metode obračunavanja prihoda, kao što su korištenje metode nastanka događaja, kako bi manipulisali tačnim trenutkom priznavanja prihoda.

Posljedice lažnog finansijskog izvještavanja

1.    Finansijske kazne i pravni postupci: Regulatorna tijela mogu kazniti i krivično goniti kompanije i pojedince odgovorne za lažno izvještavanje.

2.    Gubitak povjerenja investitora: Kada investitori saznaju za lažna izvještavanja, povjerenje u kompaniju se gubi, što može dovesti do pada cijene akcija i odlivanja kapitala.

3.    Stečaj i likvidacija: Neki od najpoznatijih skandala lažnog izvještavanja, kao što su oni vezani za kompanije Enron i WorldCom, rezultirali su stečajem i gubitkom velikog broja radnih mesta.

4.    Širenje sistemskog rizika: U velikim finansijskim sistemima, lažno izvještavanje može doprinijeti širenju rizika na druge sektore i kompanije, što može destabilizovati čitavo tržište.

Poznati slučajevi lažnog finansijskog izvještavanja

1.    Enron: Jedan od najvećih skandala u historiji finansija, gdje je američka energetska kompanija Enron prikrivala svoje gubitke koristeći složene računovodstvene trikove.

2.    WorldCom: Još jedan veliki slučaj lažnog finansijskog izvještavanja, gdje je telekomunikacijska kompanija lažno prikazivala prihod i sakrivala troškove u pokušaju da izgleda profitabilnije.

3.    Volkswagen: Iako nije tipičan slučaj lažnog finansijskog izvještavanja, "dieselgate" skandal uključivao je manipulaciju podataka kako bi se sakrili pravi rezultati emisije zagađivača.

 Preventivne mjere

1.    Jačanje unutrašnje kontrole: Preduzeća treba da uspostave efikasne unutrašnje kontrole i mehanizme nadzora kako bi se smanjio rizik od manipulacija.

2.    Nezavisne revizije: Redovne revizije sprovedene od strane nezavisnih revizora mogu pomoći u otkrivanju nepravilnosti u finansijskim izvještajima.

3.    Regulatorna tijela: Regulatorne institucije imaju ključnu ulogu u nadzoru kompanija i sprovođenju zakona protiv lažnog izvještavanja.

4.    Povećana transparentnost: Povećanje transparentnosti u finansijskom izvještavanju, uključujući bolje objelodanjivanje i jasno prikazivanje rizika, može pomoći u sprečavanju prevara.

Lažno finansijsko izvještavanje se može pojaviti u različitim oblicima, a tehnike koje se koriste postaju sve sofisticiranije i teže za otkrivanje. Ono predstavlja značajan rizik za povjerenje investitora i cjelokupnu ekonomsku stabilnost, pa su ključne prevencije kroz revizorske mehanizme, regulatorne institucije i strožu kontrolu finansijskog izvještavanja. Firme lažno prezentiraju finansijske izvještaje iz niza razloga, uključujući ostvarivanje kratkoročne koristi, izbjegavanje gubitaka, ličnu dobit menadžera i održavanje privida stabilnosti. Iako takve prakse mogu kratkoročno donijeti koristi, dugoročno gledano, one vode ka ozbiljnim pravnim, reputacionim i finansijskim posljedicama.