INVENTURA - SA ASPEKTA MRS, POREZA I RAČUNOVODSTVA

Inventura je proces sistematskog pregleda i evidentiranja stanja imovine, zaliha i obaveza u nekoj organizaciji ili preduzeću. Njena svrha je da se utvrdi stvarno stanje u odnosu na knjigovodstvene evidencije, kako bi se osigurala tačnost poslovnih knjiga i efikasno upravljalo imovinom. 

Ključni pojmovi povezani s inventurom:

1. Popis: Fizički pregled zaliha, proizvoda, opreme, novca i drugih oblika imovine koje preduzeće posjeduje.
2. Knjižna evidencija: Podaci koji su već evidentirani u računovodstvu preduzeća, poput zaliha, prihoda i troškova.
3. Razlike u inventuri: Ako postoji razlika između stvarnog stanja i knjigovodstvenih podataka, ona se naziva manjak ili višak.
4. Manjak i višak: Manjak znači da je fizički pronađeno manje nego što je zavedeno u evidenciji, dok višak znači da ima više nego što je prijavljeno.

Vrste inventura:

1. Redovna inventura: Provodi se u tačno određenim vremenskim periodima (na kraju poslovne godine, kvartala ili mjeseca).
2. Vanredna inventura: Provodi se izvan redovnih termina, često zbog sumnji u nepravilnosti, prilikom promjene vlasništva ili reorganizacije.
3. Djelimična inventura: Ovaj tip obuhvata samo određeni dio imovine, kao što su zalihe u skladištu, dok se ostatak provjerava u nekom drugom trenutku.
4. Stalna inventura: Zalihe i imovina se kontinuirano ažuriraju i provjeravaju kroz tok poslovanja.

Postupak inventure:

1. Priprema: Određivanje vremena, zaduženja i tima koji će biti zadužen za proces.
2. Fizičko popisivanje: Pregled i brojanje svih materijala, proizvoda, imovine ili novca.
3. Upoređivanje: Poređenje stvarnog stanja sa onim što je zavedeno u knjigovodstvenim evidencijama.
4. Analiza razlika: Ako postoje razlike između stvarnog i knjigovodstvenog stanja, te razlike se moraju istražiti i objasniti.
5. Izvještaj o inventuri: Na kraju procesa, sastavlja se zvanični izvještaj koji dokumentuje rezultate inventure, manjak ili višak i preporuke za dalje postupanje.

Značaj inventure:

• Tačnost finansijskih izvještaja: Inventura pomaže preduzećima da održe tačne knjigovodstvene podatke, što je ključno za finansijsko planiranje i poreske obaveze.
• Prevencija gubitaka: Pravilna i redovna inventura smanjuje mogućnost krađa, oštećenja ili gubitka zaliha i imovine.
• Poboljšanje poslovnih procesa: Kroz analizu rezultata inventure, preduzeća mogu uvidjeti gdje postoje neefikasnosti u poslovanju i preduzeti korake za njihovo otklanjanje.

Inventura, kao proces popisivanja i evidencije imovine, zaliha i obaveza, u Bosni i Hercegovini ima pravne i računovodstvene temelje koji se vežu za Zakon o računovodstvu i reviziji BiH, kao i za Međunarodne računovodstvene standarde (MRS/IFRS). Takođe, ona je važan dio procesa ispunjavanja obaveza prema poreskim zakonima, uključujući Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit.

 Povezanost sa Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS/IFRS)

Međunarodni računovodstveni standardi (MRS), koji su dio okvira Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja (IFRS), regulišu način vođenja knjigovodstvenih evidencija i priznavanja zaliha, imovine i obaveza. Ključni standardi koji regulišu ovu oblast su:

• MRS 2 – Zalihe: Ovaj standard reguliše vođenje evidencije zaliha, uključujući metode vrednovanja zaliha (FIFO, ponderisani prosjek itd.), kao i priznanje troškova povezanih sa zalihama.
• MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema: U okviru ovog standarda reguliše se računovodstveno evidentiranje dugotrajne materijalne imovine, koja je često predmet inventure.
• MRS 36 – Obezvrjeđenje imovine: Ako inventura pokaže da je imovina obezvrjeđena ili oštećena, prema ovom standardu se mora izvršiti procjena i evidentirati eventualna obezvrjeđenja imovine.

Inventura je alat pomoću kojeg se provjerava tačnost stanja u bilansima, a Međunarodni standardi definišu kako se te promjene i razlike trebaju prikazivati u finansijskim izvještajima.

Zakon o računovodstvu i reviziji BiH

U Bosni i Hercegovini, Zakon o računovodstvu i reviziji propisuje obavezu preduzeća da obavljaju inventure kako bi uskladile stvarno stanje imovine, obaveza i kapitala sa knjigovodstvenim evidencijama. Prema ovom zakonu, svi privredni subjekti u BiH moraju obavljati redovnu inventuru najmanje jednom godišnje, obično na kraju poslovne godine.

Zakon takođe nalaže da razlike otkrivene inventurom (manjkovi ili viškovi) moraju biti evidentirane u finansijskim izvještajima, a svaka nepravilnost mora biti objašnjena i eventualno kompenzovana kroz odgovarajuće računovodstvene ispravke.

 Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit

Inventura ima direktnu vezu sa obračunom poreza na dohodak i poreza na dobit. U okviru Zakona o porezu na dohodak, inventura utiče na prikaz dohotka koji je poresko obavezan, posebno u slučaju malih poduzetnika koji vode evidenciju zaliha. Slično tome, prema Zakonu o porezu na dobit, stanje zaliha i imovine utvrđeno inventurom je ključan faktor za utvrđivanje osnovice za oporezivanje preduzeća.

Poreske vlasti mogu zahtijevati od privrednih subjekata da na osnovu inventure dokažu stvarno stanje imovine i zaliha, a sve nepravilnosti koje bi dovele do netačnog obračuna poreza mogu biti predmet sankcija.

 Propisi specifični za Bosnu i Hercegovinu

U skladu sa propisima u BiH, preduzeća su obavezna da obavljaju:

• Godišnju inventuru: Radi usklađivanja stvarnog stanja sa knjigovodstvenim evidencijama na kraju poslovne godine.
• Poreske obaveze: Preduzeća moraju osigurati da su sve razlike koje proizlaze iz inventure pravilno evidentirane, jer to utiče na obračun poreza, posebno kod prijave poreza na dobit.

Takođe, u BiH su na snazi i dodatni propisi koji regulišu reviziju finansijskih izvještaja, gdje inventura često igra ključnu ulogu u validaciji podataka.

Inventura je važan deo poslovanja u Bosni i Hercegovini, jer je propisana kako Međunarodnim standardima (MRS/IFRS), tako i nacionalnim zakonima. Pravilno sprovođenje inventure omogućava preduzećima da održe tačnost poslovnih knjiga, ispune svoje obaveze prema poreskim vlastima i usklade svoje finansijske izvještaje prema važećim zakonima i standardima.

Inventura ima značajnu ulogu u vezi sa obračunom i prijavom poreza na dodatu vrijednost (PDV) u Bosni i Hercegovini. PDV je indirektni porez koji se primjenjuje na promet dobara i usluga, a pravilno vođenje inventure utiče na tačnost obračuna PDV-a, posebno kod zaliha. 

Evo kako su inventura i PDV povezani:

1. Tačnost prijave PDV-a

Inventura omogućava privrednim subjektima da tačno evidentiraju količine zaliha, prodaju, nabavke i sve transakcije vezane za promet robe. Tačnost ovih podataka je ključna za ispravan obračun PDV-a, jer:

• Ulazni PDV: PDV koji se plaća na nabavljene robe i usluge može se odbiti od ukupne obaveze za PDV, ali samo ako su te nabavke tačno evidentirane. Inventura pomaže da se provjeri da li su sve nabavke pravilno zavedene i dokumentovane.
• Izlazni PDV: PDV koji preduzeće naplaćuje prilikom prodaje proizvoda ili usluga mora odgovarati stvarnim zalihama i prodajama. Ako su tokom inventure otkrivene nepravilnosti (npr. manjak zaliha), to može značiti da je PDV na te proizvode nepravilno obračunat ili prijavljen.

2. Promjene u zalihama i PDV

Preduzeća moraju voditi tačne evidencije o zalihama jer promjene u zalihama mogu imati direktan uticaj na prijavu PDV-a:

• Manjak u zalihama: Ako inventura pokaže manjak (gubitak robe), taj manjak može biti podložan posebnoj obradi u vezi sa PDV-om. Ako preduzeće ne može dokazati da je taj manjak rezultat krađe, kvara ili oštećenja, PDV može biti obračunat na tu robu, jer se smatra da je ona upotrijebljena ili prodata bez prijavljivanja PDV-a.
• Višak u zalihama: Ako se prilikom inventure otkrije višak, to može značiti da su zalihe pogrešno prijavljene u prethodnim periodima. Ovaj višak se mora prijaviti i prilagoditi PDV obračunu, jer može doći do korekcije ulaznog PDV-a.

3. Izgubljena ili oštećena roba

Prema pravilima o PDV-u, ako roba bude oštećena ili izgubljena, može se desiti da preduzeće izgubi pravo na odbitak ulaznog PDV-a na tu robu. Inventura je ključna za utvrđivanje stvarnog stanja robe i eventualnog manjkova, kako bi se mogla pravilno evidentirati promjena i kako bi se u skladu s tim korigovao obračun PDV-a.

• Preduzeće može podnijeti dokaze (npr. zapisnike sa inventure) kako bi opravdalo manjak u zalihama i zatražilo izuzeće od plaćanja PDV-a na izgubljenu robu, pod određenim uslovima.

4. Usklađivanje zaliha pri godišnjoj prijavi PDV-a

Preduzeća su u BiH dužna da redovno podnose PDV prijave. Inventura, koja se obično obavlja na kraju godine, pomaže preduzećima da usklade stvarno stanje zaliha sa knjigovodstvenim evidencijama i da izvrše korekcije PDV-a za prethodne periode. Ako postoje razlike između fizičkog stanja zaliha i onoga što je zavedeno, te razlike moraju biti prijavljene i prilagođene u PDV prijavi.

5. Zakon o PDV-u i inventura

Prema Zakonu o porezu na dodatu vrijednost u BiH, preduzeća su dužna da vode tačne evidencije o svim prometima, nabavkama i zalihama. Inspekcijski nadzor Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO) može tražiti da preduzeće pruži dokaz o stanju zaliha i inventarizaciji, kako bi se provjerila tačnost prijavljenog PDV-a.

Ako se prilikom kontrole utvrdi da inventura nije pravilno sprovedena ili da postoje veće razlike u zalihama, preduzeće može biti podložno dodatnim poreskim obavezama ili kaznama zbog nepravilnog obračuna PDV-a.

6. Izuzimanja i unutrašnja potrošnja

Ako inventura otkrije da je određena roba izuzeta za unutrašnju potrošnju (upotreba za potrebe preduzeća, a ne za prodaju), preduzeće je dužno obračunati PDV na tu robu. Ovaj aspekt je važan jer interna upotreba robe takođe podliježe PDV-u, a inventura pomaže u evidentiranju ovih izuzimanja.

Inventura je ključan proces za tačno vođenje evidencije o zalihama i njihovom obračunu, što direktno utiče na ispravan obračun i prijavu PDV-a u Bosni i Hercegovini. Pravilno vođenje inventure omogućava usklađivanje zaliha, ispravan obračun ulaznog i izlaznog PDV-a i sprečava eventualne kazne ili dodatne porezne obaveze zbog nepravilnosti.

Računovodstveno evidentiranje i knjiženje rezultata inventure sa inventurnih listi ključni su koraci za usklađivanje stvarnog stanja imovine, zaliha i obaveza s knjigovodstvenim evidencijama. Kada se završi fizička inventura i pripreme inventurne liste, sve razlike između stvarnog stanja i onoga što je evidentirano u knjigovodstvu moraju se ispravno knjižiti kako bi se osigurala tačnost finansijskih izvještaja.

1. Postupak knjiženja rezultata inventure

Proces evidentiranja i knjiženja sa inventurnih listi obuhvata nekoliko koraka:

a) Upoređivanje stvarnog stanja sa knjigovodstvenim stanjem

Nakon završene fizičke inventure, računovođe porede stvarno stanje zaliha i imovine (utvrđeno inventurom) sa stanjem koje je zavedeno u knjigama. Razlike između ova dva stanja mogu biti:

• Manjak: Kada je stvarno stanje imovine ili zaliha manje od evidentiranog stanja.
• Višak: Kada je stvarno stanje imovine ili zaliha veće od evidentiranog stanja.

b) Evidentiranje manjkova i viškova

Manjak zaliha ili imovine: Manjak može nastati zbog krađe, oštećenja, kvarenja robe ili grešaka u prethodnim knjigovodstvenim evidencijama. U računovodstvu se manjak knjiži na sljedeći način:

• Troškovi: Manjak se knjiži kao trošak poslovanja (npr. trošak oštećenja, kvarenja ili ukradene robe).
• Ispravke ulaznih zaliha: Knjigovodstveno se umanjuje stanje zaliha u skladu sa utvrđenim manjkom.

Knjiženje manjka zaliha:

• Trošak manjka zaliha (troškovni račun) → Zalihe (imovinski račun)

Višak zaliha ili imovine: Višak se može pojaviti zbog grešaka u ranijim unosima, neproknjiženih nabavki ili drugih razloga. Višak se evidentira kao povećanje zaliha, a kod nekih slučajeva može se knjižiti i kao vanredni prihod.

Knjiženje viška zaliha:

• Zalihe (imovinski račun) → Vanredni prihod (prihodni račun) ili Ostali prihodi

c) Obračun i knjiženje manjkova i viškova u zavisnosti od uzroka

Manjkovi se mogu dalje obrađivati na različite načine, u zavisnosti od uzroka:

• Prirodni gubitak: Ako je manjak rezultat prirodnih gubitaka (npr. kvarenje hrane), knjiži se kao trošak poslovanja, bez potrebe za daljim ispitivanjem.
• Opravdani manjak: Ako je manjak nastao zbog oštećenja ili nepredviđenih situacija koje su dokumentovane (npr. krađa sa dokazom ili kvarenje zbog prekida u lancu hladnoće), manjak se knjiži na troškove. Ponekad preduzeće može podnijeti osiguranje za takve gubitke, u kom slučaju prihod od osiguranja može kompenzovati trošak.
• Neopravdani manjak: Ako nije moguće opravdati manjak, on se može teretiti zaposlenicima (ako je ustanovljena njihova odgovornost) ili se knjiži kao direktni gubitak.

d) Porezne implikacije manjkova i viškova

• PDV i manjak: Preduzeće mora ispraviti ulazni PDV u vezi sa izgubljenim ili oštećenim zalihama. Ako su zalihe uništene ili izgubljene, ulazni PDV koji je prethodno odbijen mora se ispraviti, jer nije došlo do prodaje.
• PDV i višak: Ako se otkrije višak, preduzeće može podnijeti ispravku i dodati te zalihe u bilans stanja, što takođe može imati uticaj na poreske prijave.

2. Evidentiranje dugotrajne imovine

Ako se inventurom utvrdi razlika u evidenciji dugotrajne imovine (npr. mašina, vozila ili oprema), ta razlika mora biti pravilno evidentirana:

• Manjak dugotrajne imovine: Ukoliko je imovina uništena, prodana bez adekvatne dokumentacije ili nestala, ova imovina se otpisuje sa računa dugotrajne imovine i knjiži se kao gubitak.

Knjiženje otpisane dugotrajne imovine:

• Trošak otpisa imovine → Dugotrajna imovina (umanjenje)

• Višak dugotrajne imovine: Ukoliko se utvrdi da neka imovina nije bila zavedena, evidentira se kao nova imovina u knjigama.

Knjiženje viška dugotrajne imovine:

• Dugotrajna imovina (imovinski račun) → Vanredni prihod ili Ostali prihodi

3. Primjeri knjiženja manjkova i viškova

a) Primjer knjiženja manjka zaliha (nedostatak robe usljed kvara):

Ako preduzeće otkrije manjak zaliha robe vrednosti 5.000 KM, knjiženje bi bilo:

• Trošak manjka zaliha (troškovni račun) 5.000 KM → Zalihe (imovinski račun) 5.000 KM

b) Primjer knjiženja viška zaliha (neproknjižena nabavka):

Ako se otkrije višak zaliha u vrednosti 3.000 KM:

• Zalihe (imovinski račun) 3.000 KM → Vanredni prihodi (prihodni račun) 3.000 KM

4. Izrada završnog izvještaja

Nakon završetka knjiženja, preduzeće priprema izvještaj o inventuri koji uključuje:

• Detalje o stanju zaliha i imovine prije i poslije inventure.
• Knjižene troškove manjka i prihode od viška.
• Objašnjenje uzroka manjkova i viškova, kao i eventualne odgovornosti ili daljnje akcije.

Računovodstveno evidentiranje i knjiženje rezultata inventure su ključni za održavanje tačnosti knjigovodstvenih podataka. Ispravno knjiženje manjkova i viškova, uz pravilno praćenje poreznih implikacija, omogućava preduzećima da održe usklađenost sa zakonskim i računovodstvenim standardima, kao i da izbjegnu potencijalne porezne ili finansijske kazne.